Što to znači?

Zamisli onaj osjećaj kada pregledavaš stare obiteljske fotografije, kada imaš dojam da možeš osjetiti taj trenutak zamrznut u vremenu? E pa to je upravo ono što ja želim dostići i zašto vjerujem u fotografiju kao medij.

Isto tako vjerujem da su svi ljudi fotogenični kada su opušteni i kada se zaista prepuste svojim dubinama i emocijama. Pa tako i ti. Kada se usmjeriš na sebe, ili na osobe s kojima dođeš ispred objektiva - nestajem ja i nestaje svijet i nestaje kamera. Tu si samo ti i tvoji odnosi s najbližima i to je ono što želim zabilježiti.

Stoga je moj osnovni cilj stvoriti sigurno mjesto i intimnu atmosferu atmosferu da se osjećaš opušteno, da se otvoriš i prepustiš trenutku. Želim da i ti i ja tijekom snimanja izgubimo pojam o vremenu, da se smijemo, da pustimo suzu ako nam dođe, da zapamtimo trenutak, da budemo prisutni. Čvrsto vjerujem da u tim trenucima nastaje ono najljepše od fotografije.

To znači da, iako ću te dijelom voditi, neću namještati svaki tvoj pokret, položaj ruke ili glave, tvoj pogled i ekspresiju… Smatram da nema jedne univerzalne poze i da se na taj način gubi individualiziranost i posebnost osobe/para/obitelji.

Nisam fotografkinja koja će vidjeti svaki pramen koji stoji krivo. Ali jesam fotografkinja koja će primijetiti što osjećaš, o čemu razmišljaš, kako se držiš za ruke s voljenom osobom, i kako se veseliš i igraš sa svojom obitelji.

Stoga, ako si osoba koja se ne boji osjetiti, biti viđena, ranjiva, ako cijeniš intimnu, opuštenu atmosferu u kojoj želiš da zabilježimo naizgled obične trenutke koji se pamte, javi mi se.